magija (kasnolat. magia < grč. μαγεία: čarolija), vjerovanje u postojanje nadnaravnih sila na koje čovjek može utjecati, kako bi s pomoću njih izazvao određene željene promjene koje prirodnim sredstvima ne može ostvariti. Tako magija, suprotno religiji, primarno označava djelatan odnos prema silama prirode. Magijska vjerovanja temelje se na uvjerenju o povezanosti kozmičkih, demonskih i okultnih sila te čovjekove duševnosti. Uz pojam magije vežu se astrologija, alkemija, kabala, djelatnosti različitih mističnih skupina, okultizam, paranormalne pojave i sl. Taj se pojam zato upotrebljava u različitim značenjima: iluzija, način zabave, sposobnost mijenjanja oblika ili mjesta, (ne)vidljivost, stvaranje nečega iz ničega, fantazija, misticizam, te razne druge čudesne sposobnosti i vještine.
U antropologiji magiju su proučavali predstavnici gotovo sviju teorijskih smjerova i orijentacija od XIX. st. nadalje. Ističu se studije E. B. Tylora, J. G. Frazera, M. Maussa, E. Durkheima, B. Malinovskoga, A. R. Radcliffe-Browna, E. Evans-Pritcharda, C. Lévi-Straussa. Suvremeni pristupi definiraju magiju kao ljudsko nastojanje da izravno manipulira snagama prirode preko simbolične komunikacije, bez duhovne potpore. Magija i svi magijski postupci temelje se na vjerovanju da čovjek može utjecati na događaje u prirodi, ali i u društvu, tako da ih podredi sebi ili da ih barem drži pod kontrolom. U etnologiji i antropologiji prihvaća se klasifikacija magijskih postupaka koju je iznio J. G. Frazer u svojem djelu Zlatna grana. U načelu se razlikuju dvije temeljne vrste magijskih postupaka: obrambena (odbojna/zaštitna/apotropejska) magija, zapravo prevencija od nevolje, te izazovna (poticajna) magija, tj. izazivanje, odn. poticanje nečega poželjnoga. U magijskoj praksi važnu ulogu imaju određena mjesta (npr. raskrižje, međa, temelj, prag, streha, ognjište), vrijeme (npr. dijelovi dana poput izlaska i zalaska sunca, mjesečeve mijene), određeni dani (npr. utorak, petak), neki predmeti (npr. sito i rešeto), geometrijski likovi, brojevi i sl. U srednjem vijeku razlikovala se bijela magija, koja je stvarala »čudesa« uz pomoć božanskih sila, te crna magija, koja se za pomoć utjecala tzv. nečistim silama.
